utorak, 17.11.2009.

Tacx

Na listu sa strane došlo je novo ime i to u pravo vrijeme. Nizozemska kompanija Tacx bavi se proizvodnjom i razvojem biciklističkih trenažera i jedna je od vodećih (ako ne i vodeća) kompanija u toj branši. Proizvodni asortiman im je dosta širok. Proizvode sve, od valjaka do virtualnih trenažera. Više o asortimanu na linku.
Ove godine sam se uvjerio u važnost biciklističkog segmenta na utrkama dugog triatlona. U sezonama do ove bi se preko zime fokusirao na plivanje i trčanje, a biciklizam reducirao na 1 ili 2 treninga vikendom ako bi vrijeme to dopustilo. To mi je bilo dovoljno za kraće utrke sa dopuštenom zavjetrinom, ali da bi bio kompetitivan u dužim utrkama trebao bi promjeniti plan. Zbog toga mi je prioritet broj jedan za ovu godinu bila nabava trenažera. Imao sam sreće pa sam se dogovorio sa Tacx-om i Ciklo-Centrom kao njihovim zastupnikom za Hrvatsku tako da su novci ostali u džepu, a na korištenje sam dobio Tacx Flow.
Nisam od onih koji se boje lošeg vremena. Prošle godine je bilo samo par dana kad nisam išao biciklom na posao. Jednom, kad je napadalo 15cm snijega kojeg preko noći nisu stigli očistiti sa biciklističke staze (premda sam i tada krenuo, ali sam odustao nakon 500m jer sam vidio da to nema smisla). Drugi put sam imao pauzu od desetak dana nakon bliskog susreta s autom. Međutim, jedno je lagana (i kratka) vožnja do posla, a trening nešto drugo. Trenirao sam ja na temperaturama i ispod -5C, ali sam shvatio da od takvih treninga ima više štete nego koristi. Hladnoća se uvuče u kosti, ukočim se, intenzitet ne mogu podići ni blizu neke prihvatljive razine... Drugi, a možda i veći problem predstavlja činjenica da preko zime mogu trenirati jedino po mraku. Dnevno svjetlo vidim jedino kroz prozor dok sam na poslu.
Flow između ostalog mjeri i snagu, pa ću imati još jedan parameter kojeg mogu pratiti kroz sezonu. Trenažer bi mi mogao dobro doći za praćenje forme, jer vanjski parametri (vjetar, kvaliteta asfalta, temperatura) nemaju utjecaja na trening. Možda ću iz tog razloga i u toplijem dijelu godine barem dio intervalinih treninga prebaciti na trenažer.

subota, 14.11.2009.

Pandemija

Svinjska gripa svakim danom ubire sve više života.
- Nedavno je u izgorjeloj kući pronađen mladić za kojeg se sumnja da je umro od posljedica svinjske gripe. Istraga je u tijeku i otežana je činjenicom da je mladićevo tijelo spaljeno.
- Nova vrsta gripe ne pita za godine. Dvadesetero djece zaraženih svinjskom gripom umrlo je kad je njihov autobus sletio u provaliju.
- 93-godišnjak kojeg nije uspjela ubiti ni starost, ni anomalija srca, ni maligni tumor na mozgu, umro je nedavno vjerojatno od posljedica svinjske gripe. Još veći strah izaziva činjenica da je do prije 60 godina bio potpuno zdrav.
- Još jedna žrtva gripe pronađena je kako pluta u Savi, nizvodno od S. Broda. Radi se o uspješnom poduzetniku, vlasniku par kompanija, koji je policiji poznat zbog upletenosti u trgovinu drogom.
- U zadnja dva dana je preko 50 ljudi umrlo dok su čitali ili slušali skandalozne i šokantne vijesti o svinjskoj gripi plasirane u svim domaćim medijima. Pretpostavlja se da su umrli od smijeha, istraga je u tijeku.

ponedjeljak, 09.11.2009.

Kraj za Ironman PRO utrkivanje?

Od iduće godine Ironman utrke imaju nova pravila za PRO natjecatelje. Biti će potrebno kupiti godišnju PRO licencu po cijeni od 750 dolara. Sa tom licencom natjecatelji imaju besplatan upad na sve utrke Ironman i Ironman 70.3 serije izuzev svjetskih prvenstava. Natjecatelji koji zaostanu za pobjednikom više od 5% ne mogu izboriti pravo nastupa na svjetskom prvenstvu bez obzira na plasman na datoj utrci. Nagradni fond se neće dijeliti onima koji za pobjednikom zaostanu više od 8% (a neće biti ni redistribucije nedodjeljenih nagrada). Novost je i uvođenje doping kontrole van natjecanja.
Po mom mišljenju doping kontrola je izvrsna stvar, jer su, koliko ja znam, testovi do sad bili rijetki i uzimao se uglavnom urin (a ne i krv). Ostale promjene po mom mišljenju nisu tako dobre. Nagradni fond je i do sad bio slab, a nakon novih restrikcija još će manje ljudi vidjeti priliku da živi od sporta i broj natjecatelja u PRO kategoriji će biti sve manji. Ako se ugasi PRO utrka, kad tad će pasti interes i za age group utrku. Nisam pratio triatlon u to vrijeme, ali sam čuo da se triatlon u Nici ugasio upravo iz tog razloga. Mislili su da su dovoljno jaki da ugase PRO utrku, ali je nakon toga pao interes i za amatersku utrku.
Da netko stvarno želi od Ironman triatlona napraviti pravi PRO sport sa velikim brojem kvalitetnih natjecatelja trebao bi povećati nagradni fond (i iznose i dubinu). Ispočetka bi vjerojatno bilo natjecatelja koji bi uzimali nagrade premda nisu na razini top natjecatelja, ali za 5-10 godina bi imali znatno jaču i brojniju PRO utrku. Do porasta kvalitete i broja kvalitetnih natjecatelja u ITU triatlonu je došlo upravo zbog toga što je nakon ulaska u program olimpijskih igara u sport došlo više novca. Nagradni fond na tim utrkama je i dalje slab (izuzev Des Moines), ali natjecatelji imaju priliku zaraditi neku siću od nacionalnih federacija, pa se sve veći broj njih odlučuje ozbiljnije posvetiti sportu.
Sad ostali organizatori imaju priliku da stanu u kraj monopolizmu Ironman organizacije. U prvom redu mislim na Challenge seriju utrka koja se već sad proširila na 7-8 utrka, te na neke nove serije tipa Rev-3.

subota, 07.11.2009.

Test guma

Njemački biciklistički magazin Tour je nedavno napravio test biciklističkih guma. Testirali su "roll resistance" (prijevod: kotrljajući otpor?), držanje ceste u mokrim uvjetima, te otpornost na bušenje, a u ukupnu ocjenu je ulazila i težina gume.
Posebno zanimljivo je bilo testiranje držanja ceste u mokrim uvjetima. Test vozač Fabian Kleiner je za tu svrhu dobio prerađeni motocikl s kojim bi ulazio u zavoj s progresivno sve većom brzinom dok kotači ne bi proklizili.
Razlika između najbolje i najlošije gume je bila veća od razlike u aerodinamici između najboljih i najlošijih kotača. Zanimljivo je i da su najbolje "clincher" gume nadmašile "tubular" gume koje su se do sad smatrale boljima. Uvjerljivi pobjednik testa je Continental GP4000S.
Test možete pronaći na linku: link.

nedjelja, 01.11.2009.

Komentar

Naišao sam na zanimljiv komentar na blogu Krešimira Miška, pa ga prenosim:

Šokre,kad bi svi tak razmišljali,na Zemlji bi bio raj..ali se uvijek pojave Amerikanci koji sve sj…sa svojim lažnim glasinima o krizi na burzi!
Ako se drvo sruši u šumi,a nitko to ne čuje,da li se to zapravo dogodilo???
Ako ti netko kaže da će sutra padat kiša,a vjeruješ mu,onda ćeš ti mislit da će padat kiša…
Najgore je ne znati,zato je bitna edukacija,ali opet j.. edukaciju koju kontroliraju kapitalisti..a posebno j… politiku koju kontroliraju kapitalisti!

Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaču, bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog obroka.Kad bi se pobunio,kaže,to njegov gazda jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion. Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje. Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vračati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza. U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada. Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kijota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku. Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoli da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest U Mađarskoj građani nezadovoljni EU izišli na ulice, krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, očekuje se ono najgore.Uključio sam radio da čujem vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi. Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli ‘Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU’. E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa. Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90% da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali. Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obečavali.
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne dadu na referendum? Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra preči u vlasništvo Bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH, dok ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH. Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH. Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna. Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španija i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d., London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što liči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom.
Pročitajte malu plavu knjižicu EU-am koja se zove Ustav EU-aukojoj sve piše…

I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.

I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu SAD donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642 godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776 godine). I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne političari. Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini, dopremili u EU i da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno prerađivačku industriju, automobilsku industriju i.t.d. Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka). No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj sjede i kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno ali to je s ovakvom politikom EU neminovno.
Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno sa otocima. Industrija ih ne zanima, to imaju kod sebe u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji. Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju Korejskim, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Kad smo već kod slobodnog tržišta da kažem i to da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti. Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake samo su neke jednakije, Ornel), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo žrtvovala preko tisučupetsto milijardi USD. Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više.
Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine ali one ga neće objaviti, jer su sve novine nadzirane. Pokušao sam na internetu kritizirati EU, nakon tri dana moje računalo je na internetu zblokirano i moji komentari više nisu izlazili.
Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari? Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema-karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti jer ako ostane bez posla ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koje je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja.
Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali, da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu, istu kao i u njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%), kada su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz tadašnjeg SDK, da će im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su oda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim nostrodontom, koji treba ukinuti, (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta. U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina.
Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pred pristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište Evropskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili. Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju sa Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača. Ako se samo malo suprotstavimo izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, a to je ovoga časa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda čeka? Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od njih već imamo ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez i do čega će to dovesti? Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini.
I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga.
Prošle godine, naš premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda? Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. Npr. program po kojem emisari EU uče naše lumene, kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?
Prije točno 100 godina 1909. godine A.G. Matoš je napisao Jer Hrvatsku mi moju objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše/ Za volju ne znam kome, žbir uzama. Da je Matoš kojim slučajem danas živ vjerojatno bi napisao Jer Hrvatsku mi moju raščerupaše, strancima je prodadoše, na križ je ko Isusa raspeše da djeci svojoj budućnost u blagostanju osiguraše O jeziku da i ne govorimo. U našem svakodnevnom govoru koristimo više engleskih riječi, nego što Srbi imaju u svom jeziku turcizma, iako su Srbi bili pod Turcima 500 godina. U Hrvatskom saboru je nakon dugotrajne borbe prvi puta održan govor na Hrvatskom jeziku (ako sam dobro zapamtio) 1830 godine. Čini mi se da ćemo kroz par godina u saboru poslije latinskog, talijanskog, njemačkog i mađarskog progovoriti engleski
Mogao bih se ovako jadati u nedogled i trošiti Vaše dragocjeno vrijeme.
Možda ćete se pitati zašto pišem ovo. Pa zato što su pred nama izbori i da razmislite, gdje smo, kuda idemo s ovakvom politikom (iako su mnogi ugovori potpisani i morat će ih poštivati svatko, tko dođe navlast) i gdje ćemo završiti. Iziđite u svakom slučaju na izbore. Glasujte prema svojoj savjesti, a ne onako kako Vam poručuju s jambo plakata, jer sutra će nam s pravom reći da imamo vlast kakvu zavređujemo, jer ćemo tu vlast sami izabrati svojim glasom. Prije nekoliko godina Turska je napravila veliki zaokret u politici, samo zato što je narodu dojadila politika najvećih, koji su se smjenjivali na vlasti, a u biti za narod je uvijek ostajalo sve isto. Dolaskom na vlast malih stranaka Turska je napravila veliki skok.
Nadam se da i mi želimo da živimo bolje, da imamo bolje zdravstvo, besplatno školstvo, da nam umirovljenici ne kopaju po kantama za smeće, da jednom riječju živimo bolje, jer sada živimo gore nego prije 70 godina. Možda ćete se ovoj posljednjoj rečenici nasmijati i reći Tko je prije 70 godina vozio auto? ali da bi napravili pravu usporedbu budite svjesni da je u ono vrijeme prosječni muškarac imao završena četiri razreda osnovne škole (danas srednju školu), da je u to vrijeme radio samo muž, dok je supruga u podstanarskom stanu odgajala 6-7 djece. Kako su živjeli? Jadno. Preko tjedna su jeli krumpir, grah, tijesto, a jedino nedjeljom su jeli malo mesa. No preživjeli su s jednom radničkom plaćom, bez dječjeg dodatka, bez socijalne pomoći, bez karitasa. Pitam Vas da li bi danas jedan radnik, koji radi negdje u tvornici za 3.000 kn., kojemu supruga ne radi, koji bi imao sedmero djece i koji bi bio podstanar mogao preživjeti s tim prihodom? Dok plati stan i režije ostalo bi im za preživjeti 5,55 kn.Dnevno po članu obitelji s time da s tim novcem moraju platiti hranu, izlaske, oblačenje, higijenu i.t.d. Mislim da s tim novcem ne bi preživio ni najbolji iluzionist David Coperfield. Standard o kojem danas pričamo je umjetni. U prvom redu jer se temelji na kreditima, a u drugom redu zato što danas u 95% slučajeva rade i supruge, a prosječna obitelj ima jedno ili dvoje djece.

srijeda, 28.10.2009.

Priče iz Aachenske šume

Još sam par dana u Aachenu, a onda se vraćam u Zagreb. Moram priznati da mi se svidio Aachen. Grad nije prevelik i ako ga se pogleda iz svemira (preko google maps) vidi se da ga se gradilo planski. Vjerojatno zbog toga nema gužvi u prometu iako je promet dosta gust. Kad sam ljetos bio tu sa biciklom, mirnije ceste, bez puno prometa nisam mogao naći prije Belgije. Ali granica je na par kilometara od grada pa to i nije toliko loše koliko na prvi pogled zvuči.
Uz grad se nalazi gradska šuma na prostoru veličine 8,2 x 2,5 km, a na 15km od grada je nacionalni park Eifel, pa ljubitelji prirode mogu doći na svoje. Oni koji više vole šetnju po gradovima od one po šumi također nisu uskraćeni jer su neke veće europske metropole u neposrednoj blizini (Amsterdam, Bruxelles, Paris, Koln...) i lako su dostupne vlakom. Vlakovi su točni i brzi (ICE ide i preko 300 km/h) ali su malo skupi i ponekad pretrpani. Gradski busevi su također točni, što se s obzirom na manjak gužvi u prometu i na činjenicu da na dosta mjesta postoji odvojena traka za buseve od njih i očekuje. Biciklista ima dosta, premda ni blizu kao npr. u Nizozemskoj. Infrastruktura (biciklističke staze) je bolja nego u Zagrebu, ali daleko je od savršene (ili čak od optimalne). Čini mi se da su se i tu neke staze označavale samo zbog statistike. Najveća razlika u odnosu na Zagreb je veća razina tolerancije, pa svi sudionici prometa koegzistiraju bez problema.

Statistički gledano klima i nije toliko loša. U odnosu na Zagreb, ljeta su malo hladnija, zime malo toplije, a količina oborina nešto niža. U odnosu na Zagreb čini se da je jedini minus insolacija. U Aachenu ona iznosi 2,6 kWh/m2/dan, dok je u Zagrebu 3,2 kWh/m2/dan, a u Ljubuškom 4,2 kWh/m2/dan. Zbog sjevernije pozicije dani su preko zime kraći za oko 40 minuta u odnosu na Zagreb, ali ljeti su iz istog razloga nešto duži. Pošto su mi i u Zagrebu zimi dani prekratki, a ljeti predugi (malo mi se poremeti san jer je predug dan), ovo je definitivno nedostatak.

Ljudi su ljubazni i otvoreni. Nisam primjetio da se na doseljenike (a ima ih dosta) gleda s visoka. Van grada, a pogotovo u šumi se (skoro) svi međusobno pozdravljaju, pa sam se znao osjećati kao lokalac. Malo me iznenadilo kad sam vidio da se u neposrednoj blizini centra grada, na jednom dosta prometnom mjestu se okupljaju drogeraši. U stvari, ne okupljaju se nego oni tu žive.

Bio sam prekratko tu, da bi dao neki konkretan sud. Lako je moguće da bi mi se dojmovi znatno promjenili kad bi se zadržao koju godinu, ali eto, ovako mi neke stvari izgledaju nakon 2 mjeseca.
Inače, počinjem pisati novi blog - link. (postajem gori od Saše A. )

utorak, 20.10.2009.

Balkanski vodič kroz EUniju

Već sam dosta vremena proveo na prostoru zapadne Njemačke sa povremenim prelascima granice prema Belgiji i Nizozemskoj pa sam pripremio kratki vodič za one koji se spremaju na put u ovaj dio EUnije.
1. Ako se zateknete u Njemačkoj i pomislite da vam vlak kasni, provjerite da li vam je sat točan.
2. Ako mislite da vrijeme i nije toliko loše koliko se priča strpite se još koji dan.
3. Ako mislite da imate sreće s vremenom, nemojte to javno priznati. Pobrinite se da pri ruci imate kišobran, kabanicu i gumene čizme u slučaju da odlučite prekršiti ovo pravilo.
4. Ni u kom slučaju nemojte gledati kakvo je trenutno vrijeme u Hrvatskoj, na taj način možete spriječiti eventualne napade depresije.
5. Ako je jutro oblačno sa sobom obavezno ponesite kišobran. Ako je polu-oblačno sa sobom obavezno ponesite kišobran. Međutim, ako je sunčano sa sobom obavezno ponesite kišobran.
6. Ako idete turistički u Njemačku imajte na umu da je hrana jeftinija nego u Hrvatskoj, tako da ne morate sa sobom nositi sarme, paštete i ostalo.
7. Ako vidite da se netko vozi na biciklu to ne znači da je sirotinja pa nema novca za auto ili za gorivo.
8. Ako vidite da se netko ljubi 3 puta, to ne mora značiti da je dotična osoba srpske nacionalnosti, možda se radi o npr. Belgijancima. (Bilo bi dobro da netko proslijedi ovo pravilo BBB-ovcima prije Dinamovog gostovanja u Bruxellesu)
9. Ako idete u Njemačku poslovno imajte u vidu da ona lekcija iz njemačkog u 5. razredu osnovne pod naslovom: "Arbeit macht spaß" nije bio samo neki obični tekst. Za Nijemce je to životni moto.
10. Crveni i crni dio pločnika ne služe razdvajanju partizana i ustaša, nego za razdvajanje pješaka i biciklista.

četvrtak, 15.10.2009.

Ich bin ein Berliner

Nakon što su me u rezultatima utrke u Duisburgu svrstali među Nijemce skovao sam plan kako doći do njemačkog državljanstva u 3 jednostavna koraka.
1) Otići u njemačku verziju MUP-a, reći da sam izgubio sve dokumente i da bi htio izvaditi nove.
2) Ako me upitaju da li sam njemački državljanin reći ću da jesam i priložiti rezultate utrke kao dokaz.
3) Ako kažu da me ne mogu pronaći u bazi napasti ću ih da su me izbrisali sa popisa jer se nisam rodio u Njemačkoj, te da ću ih tužiti za kršenje ljudskih prava. Pošto su Nijemci osjetljivi po pitanju ljudskih prava vjerojatno neće stvarati daljnje probleme.
Auf wiedersehen

ponedjeljak, 12.10.2009.

Eindhoven (polu)maraton

Za vikend sam nastupio na najmasovnijoj utrci do sad, polumaratonu u Eindhovenu. Već prije sam rekao da sam za cilj zacrtao vrijeme ispod 1.14h. Da bi to istrčao trebali su mi i povoljni vremenski uvjeti. Početkom tjedna su prognozirali kišu i jak vjetar, ali kako su dani odmicali tako je i prognoza izgledala ljepše. Dan prije natjecanja najavljivali su temperaturu oko 14C, vjerojatnost kiše je bila 20%, a vjetar nije trebao biti prejak. Skoro idealno.
U Eindhoven sam došao par sati prije starta. Dvorana za prijave je bila u samom centru, odmah uz glavni željeznički kolodvor. Prijavio sam se i otišao razgledati startno ciljni prostor. Malo sam zakasnio na start maratona, ali sam uspio vidjeti prvu grupu afričkih gazela na kraju prvog od dva kruga maratona (pogledaj film, bubnjari su zakon).

From eindhoven '09

Nakon toga sam se počeo pripremati za svoju utrku. Primjetio sam da mi na startnom broju piše C3. Pretpostavio sam da je to startni segment, a "C3" mi nije izgledala kao oznaka segmenta bliže startu, pa sam se vratio u dvoranu gdje su bile registracije da ih upitam mogu li me pomaknuti malo naprijed. Kad sam im rekao planirani rezltat dali su mi drugi broj i pomaknuli me u C1. Za A segment se moralo prijaviti preko interneta do dva tjedna prije utrke, a B i C segmenti su bili paralelni. C1 je bio odmah iza A segmenta, ali rekli su mi da na start dođem ranije i zauzmem mjesto na vrhu C1.
Kad sam došao u startni prostor shvatio sam da sam napravio dobru stvar što sam se žalio. Startni segmenti su bili ogromni, a C3 je barem 1 km od startne linije. I u C1 segmentu sam vidio dosta ekipe koja nije izgledala prebrzo. Dosta ih je npr. nosilo "fuel belt" da spriječe eventualnu dehidraciju na tropskih 14C, a okrepne stanice su bile rijetke, tek po jedna svakih 2-3 km. Zagrijavanje sam morao prekinuti 20 minuta prije starta jer je već zagužvalo i trebalo je hvatati poziciju. Tada je zapuhao vjetar i počela je kiša, pa je to bilo najdužih 20 minuta u mom životu. Smrznuo sam se. Zbog vjetra sam pomislio da neće biti ništa od lova na rezultat, ali šta je tu je. U A segmentu je bilo svega 50-ak ljudi, a oni su bili u prednosti što su se mogli zagrijavati do pred start. Minutu prije starta maknuli su barijere, pa smo se poredali odmah do ovih iz A grupe.
prva 3 km Startao sam jako, kao prvo da bi se ugrijao, a kao drugo da uhvatim neku malo bolju grupu za ostatak utrke. Prvih par stotina metara sam se gurao i tražio slobodan prostor, a onda sam uspio uhvatiti nešto prostora sa strane i prestići gomilu ljudi. Nakon uvodnog probijanja kroz gužvu, našao sam se u dosta velikoj grupi ne previše daleko od prve, "crne" grupe. Da sam bio u prvim redovima na startu vjerojatno bi iz zezancije krenuo prvih 500m ispred Kenijaca u nadi da će me netko uslikati (tu sliku bi bio spreman skupo platiti :-)). U grupi je bila i Kenijka, sa slike. Došlo je do nekoliko ubrzanja pa se grupa počela osipati, tako da nas je malo prije 3. km ostalo samo 5-6. Tada je usljedilo još jedno ubrzanje, a ja sam odlučio da to neću pratiti, nego sam nastavio u svom tempu, a slično je razmišljao još jedan natjecatelj s kojim sam trčao idućih par km. Prve dvije kilometarske oznake nisam vidio, a na trećoj sam imao prolaz 10:07 (tempo 3:22). Prebrzo, ali barem imam nešto vremena u rezervi.
4. km Trčim sa novim prijateljem. Malo smo spustili tempo, osjećam se ugodno, a ni prolaz nije loš 3:28.
5. km I dalje smo nas dva u mini grupi. Međutim, tempo je pao i sad se već javlja sumnja u ostvarivost cilja. 3:33 (prolaz na 5km: 17:08)
6. km Stiže nas još par natjecatelja i grupa malo raste. Nakon što sam vidio prolazno vrijeme, pozdravio sam se sa 1.14. 3:37
7. km Grupa i dalje raste. Na trenutak nas je dostigao i neki dvometraš. Već sam pomislio da bi mi ovaj mogao raditi dobru zavjetrinu, ali brzo je otpao. Prolazno vrijeme je nešto bolje, ali ne mislim da smo ubrzali, nego je vjerojatno zadnji kilometar bio malo uzbrdo, a ovaj malo nizbrdo. 3:29
8. km Sad sam se definitivno pomirio sa činjenicom da od 1.14 nema ništa, ali možda bi mogao popraviti osobni za par sekundi. 3:38
9.km Stiže nas stariji tip i vuče ko lokomotiva. Pomislio sam da je ovaj ili zakasnio na start ili je startao iz C3. Ovo će se pokazati kao ključni trenutak utrke. Formirala se grupa od nas 5. Počinjemo stizati neke koji su otpali iz grupe ispred, ali nitko od njih nas ne može pratiti. 3:24
10. km Ako sam i pomislio da je zadnji kilometar bio malo nizbrdo, ovaj prolaz je to demantirao. 3:27 (uz okret za 180 stupnjeva); 10km: 34:46 (Imam 14s rezerve, nada se budi)
11. km Malo sporije, možda je oznaka malo pomaknuta jer mi nije izgledalo da smo značajnije usporili. 3:31
12. km To je to. Jedan je otpao, ostalo nas je četvorica u grupi. 3:26
13. km Možda i 1.12.xx nije nerealno? 3:25
14. km Jako malo stvari mi se mota po glavi. Koncentriram se samo da ostanem u grupi što je moguće duže. 3:28
15. km Nije lako, ali se držim. 3:25 (prolaz na 15km: 52:04)
16. km Na dobrom sam putu. Postaje sve teže. Samo jedna misao: "drži grupu". 3:27
17. km Raspade se grupa. Trčao sam na začelju, ovaj ispred mene je počeo gubiti priključak za prvom dvojicom. Prvo sam pomislio da ću ga zaobići i nastaviti za njima, ali nisam mogao, čak mi i on malo bježi. 3:32
18. km Priroda se umješala. Jak pljusak i vjetar u prsa. Hoću li sad u zadnja 4 km prosuti sve dobro što sam napravio do sad. Borim se s vjetrom, gubim ritam koraka i ritam disanja. Gledano u odnosu na ove ispred nisam puno usporio, ali vjetar nas je sve malo zakočio. 3:39
19. km Borba se nastavlja. Ispred sebe vidim nekog crnca (ili da budem politički korektan afričkog nizozemca) i pokušavam ga sustići. Kao što sam rekao izgubio sam ritam disanja pa sam počeo hiperventilirati, što je vjerojatno uzrokovalo bol u stomaku (slezena?). Srećom uočavam grešku, pa ponovno hvatam ritam. 3:42
zadnja 2.1km Ukupno vrijeme je 1:06:25. Treba mi nekoliko minuta da zbrojim 6,5 i 7,5. Shvaćam da sam na pragu ostvarenja cilja. Prestižem afričkog nizozemca. Međutim, 2km prije cilja novi problem. Sa asfalta skrećemo na kocku koja je klizava kao led. Uz to u tom dijelu ima dosta zavoja, pa trčim jako oprezno. Svjestan sam da sam znatno spustio intenzitet, ali zbog proklizavanja se ne usudim ubrzati. Dolazim jako blizu još jednog natjecatelja, ali ga ni ne pokušavam uloviti. Plasman mi nije bitan, bitno je vrijeme. Gomila publike, ali jedva da ih primjećujem. Na sat sam pogledao kod maratonske oznake za 42. km. Štoperica kaže 1:13:10, a imam još 195m. Iako mi matematika pod naporom ne ide shvaćam da je cilj ostvaren i uživam u zadnjih 195m, te ciljem prolazim u vremenu 1:13:50.

Još jedan dokaz koliko je psiha važna komponenta u sportovima izdržljivosti. Do trenutka kad me prestigao onaj tip na 9.km, sam mislio da trčim blizu granice, a nakon toga sam trčao 5-10 s/km brže skoro do kraja. Na račun psihe sam sigurno iz sebe mogao izvući još malo, ostati u grupi još koji kilometar ili čak do cilja, ali godišnje mogu napraviti samo nekoliko utrka gdje mozak koristim više nego noge i za takve utrke se treba unaprijed pripremiti što ja ovaj put nisam učinio. U zadnjih 4km sam izgubio 30s, uglavnom na račun vremenskih prilika i klizave podloge. Mislim da bi u idealnim uvjetima mogao ići još minutu brže sa ovom razinom forme, ali idealni uvjeti se rijetko kad poklope. Zadovoljan sam i s ovim.
Nakon utrke su me više boljela ramena nego noge. Kao da sam trčao na rukama.

From eindhoven '09

Eindhoven mi se jako svidio, ali ne znam koliko je na taj dojam utjecalo festivalsko okruženje u kojem se grad jučer našao. Dok nisam došao u Nizozemsku mislio sam da se npr. Belgijanci ili Njemci u velikom broju koriste biciklom kao prijevoznim sredstvom... (pogledajte slike)

rezultati

slike

subota, 10.10.2009.

Pokraden, umalo u zatvoru...

Odlučim da ću se vratiti iz Eindhovena vlakom u 6 ujutro. U iščekivanju vlaka uhvati me san i probudim se nakon sat vremena bez novčanika i dokumenata. Pokrali me! Odlučim otići na kavu u jedan od nizozemskih kofi šopova , da se malo smirim. U svoj toj zbrci sam smetnuo s uma da nemam čime platiti, pa gazda zove policiju. Policajci uz to skuže da nemam dokumenata pa me uhapse. Međutim, dok su me vozili u postaju zaborave zaključati vrata pa na semaforu uspijem pobjeći iz auta. Trče za mnom, a mene noge ne slušaju jer sam na polumaratonu otrčao iznad svih očekivanja za 1.09h. Jedva im uspjevam pobjeći, ali gdje sad po kiši i sa lisicama na rukama...
E to bi bila priča. Bilo bi dobro da sad objasnim o čemu se radi. Maloprije sam na internetu gledao raspored vožnje vlakova između Eindhovena i Aachena. Vidio sam da se preko Interneta ne može rezervirati povratak u neko normalno vrijeme (valjda su svi vlakovi puni), pa je prvi vlak za povratak u 6 u jutro. Pomislio sam da ću u svakom slučaju kupiti kartu do Eindhovena, a za povratak ću se nekako snaći. U međuvremenu mi se probudio avanturistički duh pa su mi se u glavi počeli vrtiti razni scenariji povratka (ovaj gore je jedan od tih). Međutim, na kolodvoru sam uspio kupiti kartu bez problema (povratak u normalno vrijeme), tako da će sad umjesto ovoga gore priča ići ovako nekako:
Došao na kolodvor 10 minuta prije polaska. Vlak je bio točan. Otrčao sam utrku za 1.15h. U povratku je vlak ponovno bio točan. Preko puta mene je sjedio čovjek srednjih godina i spavao. Nije hrkao. U Aachen sam došao oko 22h i otišao spavati.
A sad bi bilo dobro da objasnim zašto uopće idem u Eindhoven. Sutra imam zadnju utrku ove sezone, polumaraton u već više puta spomenutom Eindhovenu. Na utrci se očekuje 17 000 natjecatelja i 160 000 gledatelja uz stazu. Za cilj sam postavio 1.14h (tempo 3.30 min/km). Cilj možda izgleda malo ambiciozno, ali ako ne postavim ambiciozan cilj ne mogu se dovoljno motivirati. Osim toga, svi znamo da Nada umire zadnja.
Lani sam krenuo sa postupnim prelaskom iz štikli za trčanje prema minimalističkim tenisicama. Ove sezone sam trčao u Brooks Racer ST i Brooks T5 Racer, a sad sam napravio još jedan korak u tom pravcu kupovinom Brooks Mach 11 tenisica. Tek sam nedavno skužio da postoje tenisice iz skupine "cross country spikes", a postoje i modeli bez šiljaka (spikeless). Takav tip tenisica mi se odmah svidio jer je peta još manje naglašena nego u "racericama" za cestu. Našao sam neku trgovinu sa trkačkom opremom u Aachenu i mailom im poslao upit imaju li taj model. Odgovorili su da nemaju, ali da će naručiti, te da im javim veličinu. Nakon što sam im poslao veličinu, dobio sam odgovor da su ih već naručili i da će biti u trgovini u roku 3 radna dana (znači ponedjeljak ili najkasnije u utorak), te da dođem i ostavim 20 eura pologa. Ponovno su mi se javili već u petak i rekli da su tenisice uranile i da mogu doći po njih. Još su mi rekli da ih mogu vratiti ako mi ne budu odgovarale za vrijeme trčanja.
Danas sam ih isprobao na treningu i zadovoljan sam. Udobne su i lagane. Možda ću ih nositi i sutra na utrci. Nije baš najpametnije koristiti nove tenisice na utrci, ali iz nekog razloga T5 i moje lijevo stopalo nisu kompatibilni, pa me uvijek nažuljaju na istom mjestu, a za ove sam skoro siguran da me neće nažuljati. Jedini problem bi mogla biti mokra podloga. Malo proklizavaju na mokroj kocki.
Inače, ove sezone nisam imao nikakvih problema sa ozljedama. Jedini period prije ovoga kad nisam imao problema sa ozljedama je bio kad sam tek počinjao s trčanjem. Tada nisam ništa znao o treningu ni o obući za trčanje, tako da sam naglo povećao kilometražu i trčao sam u nekom Reebokovom ultra laganom modelu za utrke. Zbog naglog povećanja volumena dugo vremena sam vukao jaku upalu mišića. Treninge bi jedva odradio, a van treninga nisam mogao potrčati za tramvajem. Kao da sam prizivao ozljedu, ali prva ozljeda je došla tek nakon što sam se malo "educirao" i kupio tenisice u skladu sa savjetima "stručnjaka". Nakon toga su se ozljede zaredale, a njihova učestalost se smanjila tek kad sam počeo prelaziti na laganije modele tenisica. Možda je sve to slučajno, možda ne, ali u svakom slučaju, ja ću postupno preći u minimalističke tenisice, a ako se ja zeznem možete učiti na mom primjeru .

Evo i malo linkova na neke blogove koji su mi zanimljivi.
Anton Krupicka ultramaratonac, dvostruki pobjednik 100 milja Leadvillea. Uglavnom piše ultra duge tekstove o ultra dugim trčanjima. Zvuči dosadno, ali iz nekog razloga to mi je zanimljivo čitati. Između ostalog napisao i ovaj članak o tenisicama.
Joe Parkins, američki biciklist koji je prije x godina došao u Belgiju da bi se utrkivao. Na blogu uglavnom odgovara na pitanja čitatelja o tom razdoblju svog života. Napisao je i knjigu koju sam naručio, ali je još nisam dobio.
Krešimir Mišak, voditelj emisije "Na rubu znanosti". Na blogu, kao i u emisiji, iznosi neke ideje koje izgledaju nevjerojatno, ali ako mozak oslobodimo ograničenja koja nam je društvo nametnulo njegovi tekstovi postaju zanimljivi.

<	studeni, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Komentari da/ne?